U ovom tekstu odmah ćemo zaobići povijesni kontekst stvaranja židovske Države Izrael 1948. godine te se usredotočiti na jednu posebnu epizodu u stvaranju Izraelskog ratnog zrakoplovstva — doslovno ni iz čega. Ova priča snažno podsjeća na osnivanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te se nadam da će netko, nekada i negdje, objaviti potpunu priču o stvaranju i opremanju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 1991. do 1995. godine.
Ideju o stvaranju židovskog ratnog zrakoplovstva pokrenuli su 1947. godine Aeron Ramez, bivši pilot-lovac Britanskog kraljevskog zrakoplovstva (RAF) i prvi zapovjednik Izraelskog ratnog zrakoplovstva, te Hayman Shamir, bivši pilot Američkog armijskog ratnog zrakoplovstva (USAAF) i prvi dozapovjednik Izraelskog ratnog zrakoplovstva. Cijeli se plan odvijao u uvjetima potpunog embarga Ujedinjenih naroda na nabavu vojne opreme, uključujući i vojne zrakoplove. U prvoj fazi stvaranja ratnog zrakoplovstva predviđena je nabava i korištenje lakih civilnih zrakoplova, zrakoplova za obuku te transportnih zrakoplova. Ti su zrakoplovi bili prilagođavani za obavljanje izvidničkih i transportnih zadataka te za bombardiranje iz zraka. U tu svrhu, do izbijanja otvorenog sukoba u svibnju 1948. godine, pripremljeno je pet lakih zrakoplova RWD.8 (2), RWD.13 (2) i RWD.15 (1) Palestinskog civilnog zrakoplovnog kluba, dva američka laka aviona Taylorcraft te 20 britanskih lakih zrakoplova Auster AOP.5 i J/1. Za bombardiranje su preuređena tri laka aviona Beechcraft Bonanza, četiri dvomotorna transportna zrakoplova DH Dragon Rapide i tri zrakoplova Piper Cub. U borbama tijekom 1948. godine sudjelovala su i dva britanska zrakoplova DH Tiger Moth te jedan Fairchild F.24. Iz ratnih viškova nabavljeno je 17 transportnih zrakoplova C.64 Noorduyn Norseman. Od većih transportnih zrakoplova, do kraja 1948. godine nabavljena su tri zrakoplova Douglas C-47. Ovi su zrakoplovi preuređeni u bombardere koji su mogli ponijeti nešto više od dvije tone britanskih bombi od 200 i 250 funti (90,7 kg i 113,4 kg). Osam transportnih zrakoplova Curtiss Commando C-46 činilo je glavnu transportnu snagu koja je tijekom cijele 1948. godine zračnim mostom iz Europe dopremala oružje i vojnu opremu u Izrael. Istu je zadaću obavljalo i pet velikih četveromotornih transportnih zrakoplova — dva zrakoplova Douglas C-54 Skymaster i tri zrakoplova Lockheed Constellation. U lipnju 1948. godine, u sastav izraelskog zrakoplovstva uvrštene su i tri leteće tvrđave Boeing B-17. Kako bismo jednostavnije objasnili put kojim su skoro svi navedeni zrakoplovi stigli do Izraela, ukratko ćemo opisati putovanja ove tri leteće tvrđave. Zrakoplovi su kupljeni putem privatne tvrtke iz New Yorka, a riječ je bila o zrakoplovima koje su Američke zrakoplovne snage (USAF) otpisale i uskladištile u zrakoplovnoj bazi Davis-Monthan u Arizoni. Iz Arizone, zrakoplovi su preko Portorika odletjeli do Recifea u Brazilu, a zatim nastavili do portugalskog otočja Azora u Atlantskom oceanu. Obaviješten o njihovu preletu, a u skladu s embargom UN-a, američki veleposlanik zatražio je od portugalskih vlasti da zaplijene zrakoplove. Međutim, nalog za zapljenu stigao je prekasno, te su zrakoplovi s Azora nastavili let prema Čehoslovačkoj, gdje su dobili izraelske oznake.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2025.
